Tko je “jezero mešter”?

Pučki pjesnik, skladatelj, glazbenik, koreograf, kipar, zborovođa i kantor Florijan Andrašec rođen je 28. travnja 1888. godine u Dekanovcu. “Jezero mešter” (osoba za sve) kako ga zovu mještani, pučku je školu završio u Dekanovcu i Maloj Kaniži, a gospodarski tečaj u Buzovcu. Na poticaj Vinka Žganca u Celju se školovao za orguljaša.

Do svoje smrti radio je kao crkveni orguljaš – kantor u svojem mjestu. U slobodno vrijeme bavio se zemljoradnjom, košaraštvom, bačvarstvom, izumiteljstvom, rezbarstvom, pjesništvom, skladanjem te kao bliski suradnik dr. Vinka Žganca, pjevanjem, zapisivanjem i obradom međimurskih narodnih pjesama koje su obogatile hrvatsku tradicijsku glazbenu baštinu.

Andrašec je u Dekanovcu osnovao crkveni pjevački zbor, tamburaški i puhački orkestar, ogranak Seljačke sloge i dobrovoljno vatrogasno društvo. Isto tako autor je glavnog oltara u dekanovskoj crkvi Svih svetih. Patentirao je prešu za polugu za što je na izložbi u Rimu 1925. godine nagrađen zlatnom medaljom. Njegov usavršeni mehanizam sijačice proizvodio se tvornički.

Godine 1953. Andrašec je objavio vlastitu zbirku pjesama “Međimurske fijolice”, zbog čega se ubraja među začetnike novije hrvatske kajkavske lirike i značajne predstavnike kajkavske popevke. Umro je 9. srpnja 1962. godine u Dekanovcu.

Po kantoru nazvana ulica, postavljen kip s njegovim likom i uređen spomen park.

KINČ
Kao zaštićeno hrvatsko nematerijalno kulturno dobro pod nazivom “Umijeće izrade tradicijskog božićnog nakita kinča s područja sjeverozapadne Hrvatske” nalazi se na “Listi zaštićenih kulturnih dobara” Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Kinč je zastupljen i prezentiran u stalnom postavu Muzeja nematerijalne baštine Međimurja – Riznici Međimurja. (MHS)
Kinč je i lokalni naziv za sav kod kuće izrađen, uglavnom papirnati tradicijski nakit.
Kinč nikako nije kič. Cvjetovi od krep-papira izrađivali su se kao zamjena za pravo cvijeće kojeg nije bilo izvan sezone cvatnje.
Naša svakodnevica obilježena je označavanjem prijelaznih trenutaka tijekom godine koje prepoznajemo i slavimo kao blagdane. Pritom se dojam nepromjenjivosti stvara redovitim ponavljanjem kalendara svetkovina i običaja te njegovim prenošenjem s generacije na generaciju. U velikoj grupi zimskih običaja posebno se izdvajaju oni božićno-novogodišnji, s prepoznatljivim elementom kićenja zelenila.

Uz danas najraširenije božićno drvce, na području sjeverozapadne i središnje Hrvatske, ali i šire, primjerice, u Sloveniji i Austriji, nekoć je omiljen bio i tradicijski ukras izrađen od zelenih grana poznat pod lokalnim nazivima kinč ili cimer. Obično se postavljao iznad stola ili u kutu sobe, pričvršćen o strop. Izrađivao se od prepletenih zimzelenih grana i drugog zelenila te ukrašavao nakitom izrađenim od šarenog papira, najčešće ružama i lancima, jabukama božićnicama, pozlaćenim ili posrebrenim orasima, ukrasima izrađenim od slame, svilenim bombonima i keksima – istim onima koji su se koristili za ukrašavanje božićnog drvca.

Cvijeće od krep papira također je nekadašnja glavna dekoracija na svadbama u Dekanovcu!

U obiteljskom domu Nade Tomašek sve je puno cvijeća i to od krep papira kakav se nekad tradicionalno izrađivao. U ovoj pomalo zaboravljenoj izradi pomaže joj prijateljice, članice Kulturno – umjetničke udruge Florijan Andrašec u Dekanovcu.

Međimurski kinč nekad je bio neizostavan detalj svake svadbe u Dekanovcu. Mlada je nosila buket od cvijeća pomno izrađenog od krep papira. Upravo ovu tradiciju Nadu je naučila njezina majka kad je bila mala djevojčica. Bilo je to vrijeme kad su se svi ukrasi radili od papira. Vjenčanja su se nekad održavala i u zimskim mjesecima, pa s toga ne čudi kako zbog nedostatka prirodnog cvijeća je bilo popularno ono od krep papira. Cimeri, kitice, cijela dekoracija bila je napravljena od međimurskog kinča.
Jabuka je oduvijek bila simbol ljubavi, a na zastavi se još uvijek nađe i danas na vjenčanjima u Dekanovcu, ali i Podturnu. Nakon unučine svatovske jabuke, Nada je krenula izrađivati razno cvijeće. Ruže, buketi, tulipani, suncokreti, zumbuli – nema tog cvijeta koje Nada i njezine prijateljice ne znaju pretvoriti u pravo malo remek djelo.
Članice udruge odlično zajedno surađuju, nadopunjuju se, te osmišljavaju nove ideje. Njihovi radovi redovno ukrašavaju priredbe u Domu kulture Dekanovec, ali i šire.
Nada Tomašak čuvarica je umijeća izrade papirnatih ruža i voditeljica brojnih kreativno-edukativnih radionica te suradnica Muzeja Međimurja. Po uzoru na Festival kinča Kulturno-umjetničke udruge “Magda i Luisa”, pokreće Festival kinča Međimurja.
Ove godine održat će se u 11.mjesecu 3.festival kinča.

Tekst prenosimo u cijelosti od: emedjimurje.net.hr

MEĐIMURSKI VODIČI Održana je redovna skupština Udruge

Na dan parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj, 17. travnja 2024. godine, članovi udruge Turističkih vodiča “Međimurski vodiči” su u Palači turizma u Čakovcu održali redovnu godišnju Skupštinu

Nakon što je usvojen dnevni red Skupštine, Nikola Medved, predsjednik Udruge, predstavio je financijsko izvješće i rezime provedenih aktivnosti u prethodnih godinu dana.

Predložen je i usvojen financijski plan, kao i plan rada za 2024. godinu. Istaknuta je potpora Turističke zajednice Međimurske županije koja će se nastaviti i u budućnosti. U radnom dijelu Skupštine dogovorene su nove smjernice rada Udruge, nove aktivnosti na mrežnoj stranici Udruge, kontinuirano povezivanje članova kao i cijene rada vođenih tura. Skupštini je nazočilo dvanaest članova te petero novih turističkih vodiča.

Sljedeća aktivnost članova udruge zakazana je za 3. srpnja 2024. godine. Voditeljica aktivnosti je Ana Pepelko, a tema je: Andrašecova ostavština i kinč.